Pariz – grad svjetla i ljubavi u samo 3 dana

Kada si mlad i pomalo lud i uz to imaš manjka slobodnog vremena, ništa nije teško. Pa tako ni „zaletjeti“ se na produženi vikend od 3 dana do Pariza. Iskreno, kad izračunam koliko je to sati, shvatim da je to zaista malo vremena za putovanje.

Ako mislite da smo se istinski odmorili, odgovor je logičan – naravno da nismo. No, cilj je bio pobjeći iz zone komfora i stvarnosti te uživati u trenutku, kako i kaže slavna sintaksa: joie de vivre (hrv. uživanje u životu). Toliko o uvodu, a slijede kratki isječci našeg putovanja, kao i korisni savjeti koji bi nama dobro došli da smo ih znali prije…

Prva pomisao je: privjesak Eiffelovog tornja koji doslovno „dilaju“ razni ilegalni trgovci u centru grada.

NE.

Riječ je o naslovnicama replika starinskih pariških novina s našim portretom ispod Eiffelovog tornja. A najzanimljivija stvar je da se slike ne naplaćuju, već se ostavlja bakšiš po želji i možemo potvrditi da gosti ostavljaju veće sume novca iz poštovanja i čuđenja prema ovom pomalo Laissez-Faire principu naplate usluge u turizmu. Genijalno.

Mi smo doživjeli Pariz kao predivan, znamenit, ali i opasan grad. No, ima jedna četvrt grada u kojoj vlada neka posebna vibra – Montmartre. Prije stotinjak godina su ovdje vladali stočari i poljoprivrednici, a sada je to jedna od udarnih turističkih četvrti francuske metropole. Pitoreskni brežuljak prepun bistroa, umjetničkih galerija i brasseria nad kojima dominira Bazilika Sacré-Cœur (hrv. Sv. Srca).

Nismo ulazili u Baziliku zbog gužve, ali smo jednostavno sjeli na stepenice i uživali u pogledu i predivnom koncertu lokalnog svirača koji je svjetskim ljubavnim hitovima (npr. what a wonderful world) doslovno spojio nebo sa zemljom. To je bio i najdraži dio našeg boravka u Parizu i pamtit ćemo te trenutke zauvijek.

Naša uobičajena praksa na putovanjima je rano buđenje jer su sve atrakcije u to doba rasterećene gužvi. I tako smo se mi uputili na jutarnje otvaranje Eiffelovog tornja – koje se pretvorilo u beskrajno čekanje više redova da bi na kraju stajali u mjestu i odustali. Naime, nismo razmišljali o cirkulaciji ljudi na tornju.

Ujutro su ljudi tek krenuli prema gore, ali se nisu vraćali nazad i jednostavno nije bilo protoka. Ispravili smo grešku i došli kasnije poslijepodne – isto smo dugo čekali, ali smo uspjeli, a bome se isplatilo (op.a. studentima je omogućen popust od 50% cijene karte). Pogodili smo period promjene dana u noć i paljenja ekscentrične pariške rasvjete koja pretvara Eiffelov toranj u predivan svjetionik pariškom glamuru.

Eiffel svijetli zlatnom bojom, a isključivo svaki puni sat, na opće oduševljenje turista emitira plave bliceve koji su postali zaštitno lice Grada svjetla.

Iako nismo vidjeli prosvjede koji se pojavljuju na internetu i društvenim mrežama, treba napomenuti da smo svjedočili vrlo opasnim scenama u centru – čak i u turističkoj zoni.

Stopa kriminala u Parizu je visoka u usporedbi s ostalim europskim metropolama te su mnogi turisti meta džeparoša. Naravno, doživjeli smo i iznimnu ljubaznost i pristojnost Parižana (taksisti, domaćini, konobari i sl.) što nas je veoma ugodno iznenadilo.

Ako ste čitali prethodne Vixopise, mogli ste zaključiti da smo, najblaže rečeno, veliki fanovi gastronomije. U Parizu smo jeli svakakva gastronomska čuda, a za istaknuti su dva mjesta koja su nas ostavila bez daha: Ladurée Pâtisserie i Glace Bachir.

Ladurée Pâtisserie je lanac slastičarni s naglaskom na ponudu makaronsa raznih okusa i svježih kolača pripremljenih i serviranih na najvišoj razini kvalitete.

Upravo ono što smo i tražili, a bome i platili haha… Glace Bahir je slastičarna na Montmartreu u kojoj se priprema originalni libanonski sladoled utopljen u mljevenu pistaciju. Čisti hedonizam u kornetu.

Toliko od nas za ovaj put. Tko zna gdje vas Vixopis vodi na iduće putovanje. To ni mi ne znamo (još), ali pratite nas na društvenim mrežama za više novosti.